Raguži 1610.

Već tradicionalno, subotom u susret blagdanu Sv. Antuna, ove godine po 15. puta na Lastvi se sjatili Raguži iz Hercegovine, Slavonije, Zagreba, Dubrovnika, Dalmacije, Istre i Slovenije kao i drugih krajeva da se na izvoru svoga roda sjete svojih predaka i za njihov vječni počinak se pomole.

Ove godine, uz već uobičajene razloge za susret, imali smo i dodatni razlog. Naime, Udruga Raguži 1610. prema ranijem planu, dala je izraditi spomen obilježje rodonačelnicima prvih pet pokoljenja roda Raguža čiji je praotac bio Petar Veseličić – Latinin, dubrovački trgovac koji se na svojim trgovačkim poslovima i putovima kroz Hercegovinu zagledao u našu pramajku Maru Nikolić Bajo, kćer vođe ondašnje zaštitarske službe, s kojom je rodio sina Petra a Raguz, koji dobi prezime po gradu Dubrovniku odakle mu otac bijaše i tako donese dubrovačko (prez)ime u kršnu i dračevitu Hercegovinu. I tako iz obilja trgovačkog grada Dubrovnika, Petar a Raguz, kasnije aRaguž pa Raguž, silom prilika nakon potresa koji je zadesio Dubrovnik u kome strada otac Petar, dospije u zemlju Hercegovu ponajprije bogatu kršem, kamenom, dračom i poskocima. Ne znaš što je ljuće: krš i kamen, drača ili poskoci, a o drugim zulumima nećemo ni govoriti. Valjalo je živjeti i preživjeti u toj neprestanoj borbi za život u tom neprijateljskom okruženju. Kako se najbolje boriti za život? Kristalno jasno – životom pa iako su naši preci, uglavnom nepismeni bili, to su itekako dobro znali i život su nam sačuvali jer se života nisu bojali.

Od tog jednog Petra Latinina i sina mu Petra a Raguza rodi se i oživje nekoliko stotina i tisuća kćeri i sinova roda Raguža i raširiše se diljem svijeta. Pa kako u Bibliji piše: „Gospodnje je to djelo kakvo čudo u očima našim.“ Zar nisu spomen obilježje zaslužili? Dakako da jesu i zato smo ga izradili i postavili, njima u spomen, a nama i generacijama koje dolaze na upozorenje. I nije ono bitno njima, jer oni počivaju snom pravednika, bitno je nama koji živimo, a još bitnije je onima koji će tek oživjeti odnosno roditi se.

To je najbolje potvrdio don Vinko Raguž župnik župe Hrasno u svojoj propovijedi koju je tijekom Mise na Lastvi izgovorio i živim primjerom dokazao. Naime, praunuka Luke Raguža – Musića (MBR 5/44 – 12) rođen oko 1845., koji je oko 1890. godine otišao u Peruu i tamo osnovao obitelj, dolazi kod dume i traži – moli krsni list svog pradjeda kojega odavno nema među živima na zemlji, ali ima života u praunuci i ona, iako ne zna gotovo niti riječ hrvatskog jezika, dolazi na izvor pradjedovog pa tako i svog života. Rekli bismo opet: „Čudni su putovi Gospodnji“. Hvala don Vinku pa je ovim svjedočanstvom posvjedočio da Stojan nije uzalud knjigu pisao, da nismo uzalud kapelu gradili, da nismo uzalud ovo spomen obilježje postavili, (Lukin djed Jakov je na broju 26), da nisu uzaludni naši susreti i druženja u Hercegovini i Hrvatskoj. Hvala don Vinku i na blagoslovu spomen obilježja kao i molitvi za sve upisane na spomeniku kao i za njihove pokojne potomke.

U ime domaćina sve prisutne je pozdravio profesor Nikola Raguž – Gunjinović i podsjetio na tijek i važnost projekta „Lastva naš zavjet“, a posebno je zahvalio gospodinu Draganu Jurkoviću, općinskom načelniku općine Neum koji je prepoznao i podržao naš projekt, kao i njegovoj supruzi, koji su svojom nazočnošću podržali naše zajedništvo.

Mijo Raguž, predsjednik Udruge Raguži 1610. Hrvatske, je s nekoliko emotivnih riječi (tekst „Pred knjigom roda moga“ je u nastavku) sve podsjetio na važnost i značaj života kojega su naši preci, unatoč svim opasnostima i teretima koji su ih pratili, poštivali i izuzetno cijenili i ničega se nisu bojali jer su se u Boga i božju providnost pouzdavali.

Hvala don Vinku i na njegovoj domaćinskoj gostoljubivost, neka ga Bog poživi da svojim svjedočkim riječima i dijelima čini ovaj svijet boljim mjestom za življenje, a na to smo svi pozvani.

Hvala svima koji su našli vremena i načina da budu sudionici 15. susreta Raguža, srodnika i prijatelja na Lastvi.

Ako Bog da vidimo se i dogodine!

5/12 – 3331  Mijo Raguž

PRED KNJIGOM RODA MOGA

Ako je Hercegovina i po čemu poznata, osim drače i poskoka, onda je to krš i kamen i čovjek rođen i odrastao na tom kršu i kamenu, čovjek koji je u tom kamenu i od toga kamena znao živjeti. Na tom kamenu se i naš rod zametnuo, opstao i ostao iako je širom svijeta dotekao.

Stojimo pred knjigom roda moga. Kamena je to knjiga sa 65 listova odnosno 65 poglavlja, neka su i zatvorena, ali mnoga se još pišu, otvorena su i traju. Kamena storija traje pa kad bude i negdje u daljini. Mnogi su otišli daleko, tamo gdje kamena i nema, tamo gdje je plodno tlo, tamo gdje je lakše živjeti, ali i tamo jedna naša majka, često hodajući pored željezničke pruge, reče: „Drago mi je pored pruge ići jer sve mi se čini da se ovaj kamen iz nasipa na mene smije“. Dakle kamen je ostao ovdje, ali ponesen je i u srcu i ostao je trajno upisan u genom kao draga uspomena.

Kamen je naš Znamen. Pa koliko god bio hladan i tvrd, on je i postojan pa ono što se u njega upiše također postaje i ostaje čvrsto i traje. E moj rode, kamen nam je nekad bio sve, alfa i omega, u kamenim kućama smo se rađali i umirali, iz kamenice vodu pili i na kraju nam je kamen bio sigurno i vječno uzglavlje i trajan pokrov.

I zato, u znak zahvalnosti našim praocima koji se iz ovoga kamena rodiše i na njemu opstaše, postavismo ovaj kameni spomen na sve njih, hrabre, odvažne, žilave i bogobojazne ljude.

Neka ova „kamena knjiga“ skupa s kapelom i ovim mjestom pokoja naših predaka, bude zalog potomcima da se uvijek sjećaju i znaju gdje smo život roda započeli i gdje smo prve kosti ostavili. Bili smo to dužni svojim precima koji se nisu bojali života ni na tom šturom kamenom tlu gdje su drača i poskok najčešći gosti. Život je cvao na tom kamenu, u toj drači, doteklo nas širom svijeta. A danas, kao da se danas života bojimo – pa da, odrekli se kamena i drače, nema više neprestane borbe za život pa se opustili i život polako ali sigurno prestaje, nestaje i uvire.

Potomci se po svijetu razišli, svatko sreću svoju traži, svatko nešto radi i gradi, svatko nešto ostvariti želi. I onda jednom u smiraj životnoga dana okrenut će se i pogledati iza sebe. Neka tada barem u mislima svojim vidi ove kamene znamene ukopane u kamenito tlo i složene tako da nam u nebeske visine, k našem Stvoritelju, pogled dižu, i neka nas podsjećaju da smo svom izvoru i svom uviru sve bliže, neka nas podsjećaju da smo samo ljudi utkani u tijek vremena koje nas donosi i odnosi nekim nama čudnim putovima bez obzira koliko na njima ima ili nema kamena, drače i poskoka.

5/12 – 3331  Mijo Raguž

Javljamo svim Ragužima, rodbini i prijateljima da je naš dragi rođak g. Ante Raguž Liskić u 98. godini života blago u Gospodinu preminuo dana 18. svibnja 2024. u Vukovaru.

Bio je najstariji Raguž čiji je sin Ivan, časnik Hrvatske vojske, ubijen na Ovčari.

Ispraćaj i pokop obavit će se u utorak, 21. svibnja 2024. na Novom groblju Dubrava pokraj Memorijalnog groblja žrtva iz Domovinskog rata.

Tko želi i može neka dože ispratiti našeg dragog pokojnika.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Udruga za promicanje kulturne i tradicijske baštine Raguži 1610. Hrvatske.

Udruga Raguži 1610. BiH.

Dubrovački odbor Raguža.

Zagrebački odbor za promicanje roda Raguža.

Udruga Raguži 1610 Hrvatske
Zlatana Sremca 47, 32100 Vinkovci
OIB:45472932720

Z  A  M  O  L  B  A
za donaciju novčanih sredstava

Ovom prigodom želimo Vas upoznati s činjenicom da su svi ranije predviđeni i planirani radovi na lokalitetu Spomen područja Lastva oko kapele sv. Vlaha gotovi.

Na sjednicama UO Udruge Raguži 1610 Hrvatske kao i Skupštini Udruge, održane 16. ožujka 2024. godine, donijeta je odluka o postavljanju spomen obilježja rodočelnicima iz prvih pet pokoljenja roda Raguža koje bi se postavilo ispred  kapele do staze tako da ne zaklanja kapelu. Upravni odbor Udruge je suglasan  da se treba ugovoriti cjelokupan obim radova te da se posao povjeri firmi „KEOPS“ Ivana Raguža iz Zatona koja je do sada već izradila spomenik rodočelniku Petru kao i oltar u spomen kapeli.

Također je zaključeno da se za realizaciju ovog projekta provede prikupljanje novčanih sredstava – donacija od rođaka, srodnika, prijatelja i ljudi dobre volje.

Vrijednost izvođenja radova iznosila bi cca 5000 € plus PDV.

Zahvaljujemo vam u ime Udruge Raguži 1610 Hrvatske na svim dosadašnjim donacijama u nadi da će te se uključiti i u realizaciji ovog projekta, kako ste i do sada pomagali na realizaciji projekta „LASTVA JE NAŠ ZAVJET“.

Molimo Vas da nam, u skladu s Vašim željama i mogućnostima DONACIJOM novčanih sredstva, pomognete kako bismo mogli realizirati izradu i postavljanje navedenog spomen obilježja.

Uplatu možete izvršiti na račun Udruge Raguži 1610 Hrvatske
kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK D.D, IBAN:HR2724020061100594328
za uplate iz inozemstva: SWIFT/BIC:ESBCHR22
Svrha: Spomen obilježje rodočelnicima iz prvih pet pokoljenja roda Raguža na Lastvi

Zahvaljujemo na Vašem otvorenom srcu i dobroti.

Vinkovci, 08. travnja 2024. godine

Sa poštovanjem
Predsjednik Udruge Raguži 1610 Hrvatske
Mijo Raguž

„Gospo iz Aljmaša budi zaštitnica naša“

Susret Raguža, srodnika i prijatelja 02. 09. 2023. u Aljmašu i Dalju

Dan kao san, kao stvoren za druženje dobrih ljudi, kao stvoren za susret Raguža, srodnika i prijatelja i to nakon tri godine korona onemogućavanja. Susret, i to gdje? Kod Gospe od Utočišta u Aljmašu. Hvala ti Gospo na tom daru. Na susretu je sudjelovalo oko stotinjak sudionika s područja Slavonije i to počevši od onih najmanjih u naručju majki pa do onih koji su gotovozagazili u deveto desetljeće. Susretu su se pridružili uvijek dragi gosti iz Hercegovine i Zagreba.

Susret je započeo misnim slavljem u Svetištu Gospe od Utočišta. Najprije nas je toplim riječima dobrodošlice pozdravio upravitelj Svetišta prečasni Tomislav Ćurić. Misno slavlje je predslavio prečasni Ante Markić u miru, dugogodišnji župnik i upravitelj Svetišta, autentični svjedok stradanja u Domovinskom ratu i aktivni sudionik u poslijeratnoj obnovi Svetišta s čime nas je u sklopuhomolije upoznao. Nakon misnog slavlja relaksacija uz osvježenje i pogled na plavi Dunav. Zatim posjet nedavno postavljenom i otvorenom Memorijalnom centru Aljmaš u bunkeru ukopanom u brdo,koji posjetiteljima otkriva povijest Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu. Bože moj, da li su graditelji i u primisli mogli znati za čega u konačnici grade ovaj bunker i čemu će služiti, naročito dok su zatrpavali prvotne postaje križnog puta? Da, nedokučivi su putovi i namisli božje. Hvala mu i slava!

Potom odlazak u Dalj gdje se nastavlja susret i druženje u restoranu „Stari mlin“ na obali lijepog plavog Dunava kako ga je u svom valceru nazvao Johann Strauss mlađi. Dolaskom pred restoran zatekli smo nesvakidašnji prizor na Dunavu. Malitegljač „Durnstein“ neumorno, uzvodno ispred sebe gura četiri velike, natovarene teglenice. Gledali smo i divili se snazi tog tegljača i negdje u podsvijesti zaključili kako i ovi naši susreti i druženja imaju snagu koja nas gura naprijed i čini boljim ljudima. Daljnji tok susreta je protekao u dobrom raspoloženju, druženju, razgovoru i pjesmi.

Hvala svima koji su se pridružili ovom susretu, hvala Anti i Nevenu koji su sve organizirali, a najviše hvala Gospi od Utočišta iz Aljmaša na lijepom vremenu, na misnom slavlju, na toplim riječima misnika, na dobrom raspoloženju i druženju. Zamolimo je „Gospo iz Aljmaša budi zaštitnica naša, rod Raguža tebe slavi, želimo ti biti službenici pravi.“

Mijo Raguž

5/12-3331

I ove godine održana je misa na Lastvi i kasnije druženje Raguža, prijatelja i srodnika. Pročitajte i pogledajte u izvještaju kako je bilo.

Download (PDF, 1.31MB)

DRAGI RAGUŽI, SRODNICI I PRIJATELJI!

U subotu, 10. 6. 2023., u kapeli sv. Vlahe na Lastvi, a na spomen: Petra Veseličića, sina mu Petra Araguza, njihovih potomaka i svih inih koji su na bilo koji način krvno povezani s rodom Raguža, a iz ovoga svijeta su otišli su u vječnost, slavit će se sv. Misa za pokoj njihovih duša.

Sv. Misu s početkom u 11,00 sati slaviti će don Vinko Raguž, rođak, župnik i upravitelj Svetišta Kraljice mira u Hrasnu. Radujemo se tomu događaju i Vašim dolascima.

Srdačno i rođački Vas pozdravljamo iz Hercegovine.

Dobro došli!

Mostar, 10. 5. 2023.  

5/50-5495-Nikola

S tugom smo primili vijest da je umro naš rođak Vicko Bilić iz Dubrovnika. Napustio nas je iznenada i uputio se svojim precima koje je duboko volio.

Pokop će se obaviti u utorak 10. siječnja 2023. godine u 13,30 sati na groblju Lastva u Gornjem Hrasnom.

Obitelji Vicka Bilića upućujemo iskrenu sućut.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Udruga za promicanje kulturne i tradicijske baštine Raguži 1610. Hrvatske.

Udruga Raguži 1610. BiH.

Dubrovački odbor Raguža.

Zagrebački odbor za promicanje roda Raguža.